Ivana Seletković

Ivana Seletković 47/48 - Poezija-

Sarajevske Sveske br. 47-48

***

Bumerang se vraća
da ti razmrska lice
ispljuvkom historiografije i kulturoloških artefakata.
Smiri se i diši duboko, uspokoji se novom majicom
i izlaskom sa novim i starim prijateljima.
Njima je faca svježe namještena;
orošena špricama botoksa zaborava,
simetrizirana snishodljivom ukalupljenom figurom
– izumom suvremene plastične kirurgije.

Zbogom iluzije

Kad nestanu sve iluzije i riječi izgube značenje
Brani se trenutkom ushićenja
nekom psihoanalizom i aporijom
Dođi do smisla iako je smisao daleko
Dođi do sebe iako se ne poznaješ

Kad se unište bajunete od neprestanog trvenja slika prošlosti
Kad velika enigma i tada ostane neotkrivena
Smisli novu teoriju
Uzmi knjigu
Uvidi da možda ipak nisi toliko autentičan/ako nisi
bolestan i sumorno istraumiran – svakako je
sve ionako svejedno – toneš.

Sudari stvarnosti

Ovi krateri od stopa;
i ova lica od karminâ
Razjapljenih pećina od usta;

Ove ruke od užadi
I prsti od plastelina
I zglobovi od vijaka hodajućih magazina;
Uvijek klaunskih
Na kraju zaboravljenih mozgova –
zrnaca prašine koja odlazi s vjetrom.

***

Boli ova glazba i čitav orkestar u glavi
I suita iz izgubljenog vremena
I fuge koje bježe
I zanosni i uzoriti menueti

Wachtet auf, ruft uns die Stimme

Boli i ovaj kasniji košmar etide u glavi

...i vizija goluba listonoše na prozoru
Jednostavno je zaboravio doći

Erbarme dich

Bivanja

U čekanju da budeš u budućnosti
dok bivaš sada
Sada nije dovoljno da postaneš
u vrtlogu opstajanja
Cinik se mudro igra vremenom
koje je sâmo u funkciji
pokretnih slika

Reverzibilnost(i)

Svijet od privida,
mračnih i opskurnih
mjesta aluzija;
Tjelesnosti i prisnosti
trenuci zavaravanja;
Iščekivanje
dozivanje
pozicioniranje;
obješena lica
naborana vremenom
i razočarenjem;
Tjeskoba
oholost
dijelovi mržnje;
sve su to oblici i sve je modeliranje osjeta
kraj
opstanka igre koju
ne volim.

***

Zovi Cvetajevu u pomoć
Izreci joj molitvu
Pokaj se za grijehe
Bičuj se terminima i personifikacijama

Možda onda nastane poezija
Napokon, jer nisi pjesnik i nisi čovjek

Zadovoljavaju te riječi i toneš u njih
Kao i neki koji sve jesu što ti nisi

Ne laskaj si
Pomoli se Baudelaireu i Keatsu
Budi romantični romantičar u raskoraku s vremenom

Na pomolu ništa novo

Poezija je utočište

A što si ti neljudski
kvazi Pjesniče?

***

Vidio si stepenice
koje su spuštene
s visine

Ne znaš odakle i dokle
sežu

Možeš li se uspeti
jesu li blizu
podnožja nekog praga
provizornog doma

Što je tamo gdje završavaju

Ovdje čini se nalazi se
samo busenje i
žbunje
lokve u koje uskačeš
dok ti se
drugi smiju

BASSO CONTINUO

Odnijet će sve
poplava ovih dana
i donijet će nabuljali
zaborav i eho u pustoši

Pozelenjet će sve
opet nakon tih
dana
Ali ostat će miris vlage
i crte s rasprsnućima
na fasadama

Bit će puno nogu i ramena
što se sudaraju
na asfaltu ispod kojeg
su nagomilane
kosti zaboravljenih
grobova

Potrebno je zaokružiti
priču o
prolaznosti

La follia

Živim u balonu.
U njemu su ljudi, brežuljci, kuće, putovanja,
Duge kiše, snjegovi, paunovi, gliste, muhe,
Svjetovi sa svojom patetikom.
Sve se odvija po nekom redu
A ipak, sve je ... kao u refrenima smješnih i tužnih lažnih pjesnika.

Izvan balona stoji čovjek,

Pripravan,

S iglom

I skupina Patricka Süskinda
koja će probaviti ostatke.

* **

UBIJ
ZAKOPAJ
SAHRANI
MISLI
SAMO ZATO DA
TE PODSJEĆAJU
KAO ZAKOPANI KUĆNI LJUBIMAC
NA ONO ŠTO JE
BIO
I ŠTO SI MOŽDA TI
JEDNIM DIJELOM
BIO ILI
JESI
I OKRENI SE
ONDA
KADA
VIŠE NE BUDEŠ
MOGAO
IZDRŽATI
ZAPALI VATRU
SPALI GRAĐEVINU
DA KASNIJE
MOŽEŠ I
IMAŠ ZA ČIM
PLAKATI

Gefirofobija
napada
I napadam ja nju
U pokušaju prelaženja

Do polovice puta
Nestaje mi dah i tijelo se koči
Usredotočavam se na disanje i vlastite korake
Gledam dolje u rijeku
Bojim se pada

Čekam i čekajući hodam
Dišem ubrzano
Hodam
Dišem
Gledam
A ispod nalazi se
rijeka koja me privlači i doziva

Napokon
Tu sam
Na sredini puta

Dižem glavu
Promatram da li se nešto promijenilo

I onda ne vidim ništa
Pa ne gledam
Ne čujem disanje

Rijeka je daleko

Već sam na kraju mosta
Prošlost mi je iza leđa.

Musica sacra

Zamjenjiv si čovječe
ne zato jer nisi drugačiji
već stoga jer je mnogo ljudi
mnogo – pogledaj ih
masa zamjenjivih

Zamjenjiv si čovječe
ne zato jer ne vrijediš
već stoga jer je mnogo vrijednosti
mnogo - čitaj ih
aleje vrijednosti

Zamjenjiv si čovječe
ne zato jer te nagoni navode i progone
već stoga što je mnogo nagona
mnogo - osvrni se
još uvijek „jest“ i „biva“
na neznanom prapočetku.

Obitelj
je najtužnija institucija.
Puna svađa i propalih ambicija,
Sinergije percepcija,
Orkanskih vjetrova osjećaja,
Godišnjih doba razočarenja.
Folder je vremena
Sukoba prošlosti i budućnosti.

Pirika – u svemu tome.