Claudio Ugussi [1]

ODABRANA POEZIJA - CLAUDIO UGUSSI

Sarajevske Sveske br. 27/28 [2]

MASLINE

Kao masline smo
privijeni k ovoj crvenoj zemlji
dan za danom cijedimo iz nje
životni sok.

Na svom se putu sunce
na trenutak zaustavi
u dubokim posjekotinama
naše rane
koje vrijeme polako otvara
i smrt zatvori.

BALADA

Majčice Istro
sestro
nevjesto čista
od tvojih nabreklih grudi
vjetru pohlepno
brzo oko zablista.

Crvena ruža – cvijet će rasti
latice bijele – cvijet od strasti.

Istro brnìstre
smreke neprìjazne
majčine dušice na stijeni
nas koji ukorijenjeni
u ponizne gromače
ispredamo bremena sjećanja
nekih davnih proljeća.
Kaplja za kapljom
preplavljuje mirisom
i zlatni se konjic
lakomo opija
u srcu ruže.

Latice bijele – cvijet će rasti
crvena ruža – cvijet od strasti

Istro tvog odròđena
roda beskrvna zemlja
stope prima da uzdŕhte
ulice mrtve
u beskretnom zraku čekanja
nek' zazvoni večernja.

Latice bijele – pupoljak cvijet
Crveni bokor – u srcu svet.

AMFORE VREMENA

Kuće tišine
sunčani satovi
iz dubine utrobe
zemlje
niču da označe
nezaustavljivo izjedanje
vremena.

Zrcali se u ozračju
večernjem
zgrčeni val
prošlih proljeća
da u hodu sjećanja
istakne krhotine.

U obojenoj sjeni
učas se eto pojavi
strpljiva ruka
koja treščice kupi...

Razrušeno ognjište
prekrila
košara zelenila

samo pepeo naokolo
vrtoglavu slijedi
vihora vrtnju.